Svi ti hrabri internet “KRITIČARI”

49 Flares Filament.io 49 Flares ×

Ne pišem baš o ovim temama, ali kad gledam sve te silne tviteraše i blogere, koji imaju “svašta da kažu”, a to svašta, koje je u stvari ništa, nervira svaki dio moga bića, onda se natjeram da sjednem i napišem jedan ovakav tekst.

To ništa o čemu govorim je za njih KRITIKA, samo što to nije kritika, nego obična pljuvačina, jer kad se već iznosi kritika, onda treba da ponudite i konstruktivna rješenja. Takva kritika je prihvatljiva, jer dolazi od nekoga ko ima rješenje za to što kritikuje. Samo što to nije slučaj kod nas. Nažalost. Banjaluka je poznata po tome, samo pljuj, obavjesti nas da problemi postoje. Eto mi ne znamo. Pa si se našao ti, ti i ti da nam kažeš kako ništa ne valja, i forsiraš to non stop! Objasnite mi šta ste to vi tzv. “hrabri kritičari” napravili sa vašim uglavnom “anonimnim” tvitovima? Vi stvarno mislite da nekome pomažete? Ne, ne pomažete ni sebi a ni drugima, pišete u prazno. Ali baš u prazno.
Još bolji su mi ovi što takve ljude hvale, “oni imaju muda”, “oni se ne boje da kažu”, šta to da kažu? Pa danas svako može da kaže šta hoće. Takvih lupača u prazno imamo na tviteru koliko hoćemo, a da ne pričam o tome što novinari malo malo se pojavljuju sa “anonimnim” tviter profilima i pljuju sve živo, kao oni imaju informacije i opleti. A ne samo novinari. Samo bih volio da znate da ništa nije anonimno, sve se otkrije, nije potrebno nikakvo “hakersko umjeće” da bi se takve stvari otkrile, samo malo social engineering-a upotrijebiti!

O medijima da ne pričam, ista priča, samo je žalosno to što ste mladim ljudima isprali mozgove, nisu ni završili fakultete, već znaju da nema šanse da dobiju nekakv posao poslije tog fakulteta, i čvrsto vjeruju u to, a to ne da nije istina, nego je šupljak teški, vi ako ste dobri studenti, ako poznajete dobro posao kojim se želite baviti, vi ćete se snaći, posla ima, to uvijek tvrdim. Radnika nema! Svima je lakše da sjede kući za tviterom i fejsbukom i da “kritikuju”, da forsiraju kako im je uvijek neko drugi kriv za njihov neuspijeh, a 99% tih nikada nisu ni pokušali nešto konkretno. Sa takvim stavom, ne možete ništa da napravite, sve dok su vam svi ostali krivi, a vi nikada, nećete moći ništa uraditi. Greške su super, ako ih prihvatite, pazićete sledeći put da ih ne ponovite.

Na kraju ostajem u jednoj dilemi. Ko od koga prepisuje? Jer kad pogledam političku scenu u Republici Srpskoj, kao da opozicija prepisuje od ovih “kritičara”, ili ti isti “kritičari” od opozicije? Isti su mi i jedni i drugi. Svi se navikli da ne rade ništa, znaju i uvjereni su da ništa ne valja. I kao pokvarene ploče vrte jednu te istu traku.ploča

  • http://www.edinc.info/ Edin Cenanovic

    Ne vrijedi razmišljati o ovim stvarima. Davno sam zaključio da nema smisla. Samo se bez potrebe nerviraš umjesto da tu energiju pretvoriš u nešto korisno. Pusti.. Radi ono što radiš i gledaj da to radiš što bolje. Pričat će se uvijek 🙂

  • Men` se čini

    ok, nastavljamo ovdje. Kao što sami kažete, javni sektor je pun neradnika i nestručnih, a to je usko povezano sa visokim nametima privatnom sektoru. Mislim da se slažemo kako se dolazi do posla u javnom sektoru, odnosno do budžetskih radnih mjesta. Vi ste ograničili temu zapošljavanja na internet svijet, i tu sam saglasan, ali ja bih da pričamo i o npr. bibliotekarki, referentu, nastavniku, medicinskoj sestri, pravniku i ostalima koji se nisu školovali za internet zajednicu, koji posjeduju znanje iz svoje oblasti i koji su više-manje osuđeni da rade u javnom sektoru. Ti ljudi ne mogu doći do radnog mjesta iz samo jednog razloga, ne posjeduju knjižicu, nemaju rodbinu na funkciji, nemaju novac da kupe radno mjesto ili imaju, ali im moral ne dozvoljava da to urade. Previše tema bismo morali otvoriti da bismo došli do zaključka, ali uzrok (krivac) za sve je loše obrazovanje, hiperprodukcija malopotrebnih zanimanja, korupcija u svim segmentima društva, nikakva stimulacija privatnog biznisa, nepostojanje podrške projektima, monopol na sve oblasti…I da sad sam se svrstao u grupu internet kritičara, koji pljuju, ali ne nude rješenje. Rješenje je tako očigledno i lakoizvodivo, ali ne odgovara većini. Većini koja je zaposjela neradnička mjesta.

    • http://www.nemanjakrecelj.net/ Nemanja Krecelj

      Ne, nisam rekao da je javni sektro pun neradnika i nestručnih, ima ih, to je sigurno, ali u kojoj državi nema?
      Pored toga, ja ne znam puno ljudi iz javnog sektora, one koje znam su jako stručni i pravi radnici. Jedan od primjera je Srđan Rajčević, mislim da ne možemo imati boljeg čovjeka na tom položaju i svakako mislim da zaslužuje još bolje.
      I siguran sam da ima još puno kvalitetnih ljudi u javnom sektoru.

      Što se tiče privatnog sektora, i sam sam planirao da pokrenem privatni biznis, što ću i uraditi, samo ne još. Uslovi nisu najbolji, super je napredak to što se d.o.o. može registrovati za 3 dana i za manje od 100km. Zatvaranje firme, nije bajno i košta i traje. Ali vjerujem da će i to biti riješeno. (mada nije nešto što me brine). Nameti jesu visoki, žao mi je zbog toga, za sada nisu najavili da će biti smanjivanja, ali se iskreno nadam tome. To bi pomoglo svima. Problem je što država nema para, jedino što imaju jeste zaduživanja i od poreza. Pa nisu u situaciji da testiraju, nadam se nekim boljim vremenima za to. Jesam optimista. Šta sad? Bolje nego da sve gledam kroz crnilo.

      Nije tema ograničena zapašljavanjem na internetu, nastavnik, medicinski radnici, i svi ostali koje ste nabrojali isto uz pomoć interneta mogu da dodju do novca, ili do posla. Pogledajte malo stanje na zapadu, vidjećete da tamo skoro svi, bili zaposleni ili nezaposleni imaju svoj blog, gdje pišu o temama u koje se razumiju. I svi oni ostvaruju nekakv prihod od toga. Nekome je to hobi kroz koji ostvari dodatni novac, a nekome primaran posao. Treba se potruditi, ako ne mogu na našem jeziku, mogu na engleskom, ali treba vremena i znanja, a ako su stručni u svom poslu, znanje imaju i neće im biti teško. Amerikanci sve čitaju, a i kupuju.

      Problem kod naših ljudi je u tome što bi možda i započeli nešto slično, ali ako za mj. dana uloženog truda i rada ne ostvare neku dobit, oni će odustati. To ne ide tako. Ne može ništa preko noći, mora se raditi. A kad već nemaju posao, zašto ne pokušaju? Ulaganja skoro da nemaju.

      Jeste, ja geldam sve iz nekog internet svijeta, to je posao kojim se bavim i nešto u šta se najviše razumijem. Možda se oni ne razumiju u to, ali sve se može naučiti. Posebno mladi, koji se danas i najviše žale.

      Problem kod stimulacija privatnog biznisa je u tome što će naši ljudi odmah pokušati da prevare to. Gledaće da iskoriste taj novac za svoje lične potrebe, i da zatvarju biznis, to je najveći problem.

      Šta je rješenje onda, ja nikako da zaključim? Ako je već tako lako izvodljivo…

      (možda nisam obuhvatio sve što ste spomenuli, ali malo je previše toga, pa preskočim)

  • Slaven

    Odličan tekst. Nemam običaj da komentarišem, ali ovdje bas imam potrebu da se ubacim sa komentarom.
    Ono što se najviše slažem sa tobom je da nema radnika. Mozda zvuči okrutno, ali je tako. Ljudi se precjenjuju misleći da je dovoljno završiti neki fakultet i to je to. Vrlo je malo znanja i sposobnosti na nasem trzistu. Krenuvsi od entry level pozicija, kao npr.trgovci, pa do nekog menadzmenta srednjeg nivoa, zacudili bi ste se koliko je tesko naci nekog kvalitetnog. Nekoga kome bi na prvu dali svoj novac i da radi za vas. Zvuci cudno jer imamo toliko nezaposlenih, ali je istinito. Evo primjer racunovodstva. Tu je dosta starih knjigovodja i velika je potraznja za kvalitetnim radnicima, kojih nema. Vecina mladih ekonomista bjezi od racunovodstva, a oni koji se odluce smatraju da je to knjizenje po kontima ulaznih/izlaznih faktura. Niko (odnosno velika vecina) ne razmislja da uci o racunovodstu kao profesiji, kao “nauci”, da postane ekspert, a ne data entry radnik.

    Rad na nasem trzistu je specifican, vecina nas radi poslove koje realno treba da obavi vise ljudi, ali radimo sve. Radni dan od 8h je neizvodiv, jer mailovi stizu nonstop, trziste se mjenja, i uvijek se mora reagovat, milion problema sa rokovima, saradnicima, drzavom…. Sve u svemu, mlade ljude niko ne priprema za “sok” da radimo u kapitalizmu i to prilicno surovom. Dosta krivice ide na roditelje, nastavnike, profesore, ali 50% je licna krivica. Treba se odreci nekih stvari, zarad prikupljanja znanja i vjestina.

    Odgovorno tvrdim, da ce vecina poslodavaca u RS rado primiti kvalitetnog radnika i pokusati ga zadrzati, ali trziste zaista ne nudi prevelik izbor. Ko god zeli, moze napraviti mini istrazivanje, uzmite neki upitnik za posao inostrane kompanije, oglasite radno mjesto i vidjecete samo kakve CV dobijete u kakvim formama, sa kakvim fotografijama. Nakon tog prvog izbora, kada dodju razgovori vrlo lako ce te se uvjeriti u Nemanjine tvrdnje (ovo sve goovrim iz licnog iskustva).

    Ono sto je dobro u svemu tome je da cak i neko ko je samo malo iznad prosjeka ima sansu, a oni koji se zaista potrude da steknu znanje imaju dalrko vece sanse, nego recimo sa tim istim znanjem na zapadu.

    Necu ulaziti duboko u javni sektor. Jasno je da drzava ne vodi brigu i strukturi radne snage, i ne vidim logiku da svome djetetu savjetujem da bude ucitelj, nastavnik engleskog ako je na birou 5x vise ljudi nego ih treba. Treba biti realan, objektivan i svjestan okruzenja.

    Ja bih volio da sam astronom, alii u zemlji bez teleskopa nema smisla.

    Izvinjavam se na duzini komentara.

    Jos jednom, sve pohvale na otvaranju diskusije, po meni vrlo vaznog pitanja koji vecina ignorise.

    Slaven

    • http://www.nemanjakrecelj.net/ Nemanja Krecelj

      Slavene, svaka čast i hvala ti za ovaj komentar.